Zajednica udruga
dijaliziranih i transplantiranih
bubrežnih bolesnika Hrvatske
Zajednica udruga dijaliziranih
i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske osnovana
je 13.02.1999. godine. Djeluje kao krovna udruga koja u svom
sastavu ima 22 županijske i gradske udruge dijaliziranih i transplantiranih
bubrežnih bolesnika.
Osnovna joj je zadaća svekolika skrb i poboljšanje
uvjeta života dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika,
edukacija bolesnika i njihovih obitelji o životu na dijalizi,
pripremi za transplantaciju, rehabilitacija i reintegracija
bolesnika, društvena i psihološka skrb za bolesnike i njihove
obitelji te pomoć bolesnicima u ostvarivanju prava iz područja
zdravstvenog, socijalnog i mirovinskog osiguranja.
Zajednica aktivno radi na promicanje davalaštva organa kako
bi se povećao broj raspoloživih organa i na životu održali mnogi
bolesnici oboljeli od neizlječivih bolesti te senzibiliziranju
javnosti na temu davalaštva organa.
Većina bolesnika o kojima se Zajednica skrbi liječi
se dijalizom (hemodijaliza ili peritonejska dijaliza), a manji
dio je dočekao transplantaciju i time dobio priliku da provede
život gotovo jednak životu zdravih ljudi.
Procjenjuje se da oko 150.000 bolesnika u Hrvatskoj
ima kroničnu bubrežnu bolest i nalaze se u riziku pogoršanja
bolesti do faze kada će trebati dijalizu ili presađivanje bubrega.
U Hrvatskoj godišnje oko 700 novih bolesnika treba postupke
nadomještanja bubrežne funkcije, a ukupno se tim postupkom liječi
oko 4000 bolesnika.
Zajednica vodi brigu o kvaliteti dijaliziranja, jer dijaliza
je složen postupak koji nije lišen opasnosti i iziskuje kvalitetnu
aparaturu i potrošni materijal. Propusti u tom pogledu za bolesnike
mogu biti kobni.
Zajednica
je ustrajnom borbom izborila da se eritropoetin lijek potreban
za liječenje anemije počne koristiti kad je nivo Hb između 90-110
g/L. Izborila se da na listu lijekova dođe u ovom trenutku najbolji
vezač fosfata lijek sevelamer hidroklorid
(Renagel).
Jedna od važnih stvari u životu bolesnika na dijalizi je prijevoz
na i sa dijalize. Zajednica surađuje s HZZO-om i Ministarstvom
zdravstva i socijalne skrbi kako bi se to pitanje važno za bolesnike
na dijalizi što kvalitetnije riješilo. Svojim članovima Zajednica
je ishodila određene povlastice kod registracije automobila
i kod plaćanja cestarine, te olakšice za telefonsku i radiotelevizijsku
pretplatu.
Istupi članova Zajednice u raznim prigodama, prikazivanje detalja
iz njihova svakodnevnog života, iznošenja poteškoća vezanih
uz dijaliziranje, razgovori o transplantaciji, a sve to popraćeno
medijski, doveli su do toga da naša najšira javnost zna za ove
bolesnike.
Transplantacija bubrega najveća je želja gotovo svakog dijaliziranog
bolesnika. Na žalost, od oko 700 onih koji čekaju na spasonosan
zahvat, samo manjem broju ta će se želja ostvariti. Oko 30 posto
ljudi umre ne dočekavši potrebni organ, a mnogi više od desetljeća
ostaju na listi čekanja.
Zajednica je organizirala OKRUGLI STOL
"Hrvatska postaje punopravna članica Eurotransplanta"
povodom obilježavanja Nacionalnog dana darivanja i presađivanja
organa i tkiva 24.05.2007. u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu.
Cilj okruglog stola je bio upoznati javnost s novostima oko
ulaska u Eurotransplant, upozoriti na nedostatak organa za presađivanje
i podizanje svijesti ljudi o važnosti darivanja organa nakon
smrti. Nerazmjer broja donora i osoba kojima treba presađivanje
organa raste i u svijetu - dok broj donora raste tek jedan do
dva posto, broj bolesnika svake godine raste za 15 do 20 posto.
Problem je nepridržavanje Zakona o presađivanju od strane zdravstvenih
ustanova.
U aktualnom zakonu o transplantaciji se kaže da
se dijelovi tijela s umrle osobe smiju uzeti radi presađivanja
samo ako se darivatelj za života nije tome u pisanom obliku
protivio.
Međutim, u praksi nije tako jer liječnici traže odobrenje za
doniranje od obitelji, a oni u 30 posto slučajeva ne daju pristanak.
Unatoč tome što je povećan broj eksplantacijskih centara u kojima
je moguće provesti kompletnu dijagnostiku smrti mozga i u svakoj
bolnici je imenovan transplantacijski koordinator, još uvijek
je premalo organa na raspolaganju za transplantaciju. Nije problem
samo u darivateljima nego i u bolnicama koje (gotovo dvije trećine
bolnica) unatoč postojanju transplantacijskih koordinatora ne
dojavljuju o organima za presađivanje.
Zajednica
udruga zajedno sa svojim članicama Udrugama dijaliziranih i
transplantiranih bubrežnih bolesnika Osijeka, Dubrovnika, Splita,
Virovitice, Rijeke i Novog Marofa organizirala obilježavanja
Svjetskog dana darivanja i presađivanja organa 28. listopada
2007. pod sloganom DONIRANJE ORGANA
- ŽIVOT NA DAR.
Cilj akcije je bio osvješćivanje građana o važnosti darivanja
organa nakon smrti, jer je manjak organa jedan od glavnih problema
u provedbi programa transplantacija.
Darivanje dijelova tijela poslije smrti plemeniti je čin velike
etičke vrijednosti i izraz solidarnosti i ljubavi prema bližnjem.
Ovom akcijom se željelo potaknuti građane da sa svojim stavom
o darivanju organa nakon smrti upoznaju svoje najbliže i svog
liječnika primarne zdravstvene zaštite.
Zajednica tradicionalno krajem godine organizira
proslavu Božića za stotinjak dijaliziranih i transplantiranih
malih bolesnika i njihovih obitelji. Proslava se već treću godinu
za redom održava u suradnji sa Zavodom za dijalizu KBC Zagreb.
Zajednica je 2007. godine pokrenula vlastiti tromjesečnik Nefros
koji uz pomoć Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Gradskog
ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Grada
Zagreba izlazi u tri tisuće primjeraka za cijelu Hrvatsku, a
namijenjen je bubrežnim bolesnicima s kroničnim zatajenjem,
njihovim obiteljima i medicinskom osoblju.
Projektom Edukacija i promicanje
davalaštva organa u mladih Zajednica je uz pomoć INE
d.d. i Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu
zaštitu i branitelje Grada Zagreba započela sustavnu
edukaciju starijih srednjoškolaca i studenata o promicanju davalaštva
organa kako bi se povećao broj raspoloživih organa i na životu
održali mnogi bolesnici oboljeli od neizlječivih bolesti te
osvješćivanja mladih o važnosti darivanja organa nakon smrti,
jer je nedostatak organa glavni problem za provedbu programa
transplantacija.
Zrinka Mach-Medved
|